Fenomenalni Damir Martin osvojio broncu – treću olimpijsku medalju!
U četvrtak je Hrvatska dobila očekivano zlato braće Sinković u dvojcima ‘bez’, a u petak je na olimpijsku veslačku stazu izašao Damir Martin. Pet godina nakon Rija u kojem je imao identično vrijeme kao i olimpijski pobjednik Mahe Drysdale – 6:41.34, a foto-finiš je odlučio kako zlato ide oko vrata Novozelanđanina, a on je dobio srebro.
Većina veslačkih medalja u Tokiju je već bila podijeljena i ostali su samo šlageri svih veslačkih natjecanja – finala u samcima i kraljevskoj disciplini – osmercima. Prve vijesti sa staze Sea Forest Waterway bile su kako je vjetar nešto slabiji nego dva prethodna dana i sve je bilo spremno za veliko finale veslačkih natjecanja.
Finale u kojem su se za odličja u muškom samcu borili Hrvat Damir Martin, Danac Sverri Nielsen, Norvežanin Kjetil Borch, Rus Aleksander Vjazovkin i Grk Stefanos Ntouskos.
Poveli su Skandinavci, a onda je na pola staze u napad krenuo mladi Grk Stefanos Ntouskos i odjurio do zlata. Više ga nitko nije uspio uloviti, ali velika priča se odvijala iza njegovih leđa, priča koja je završila nevjerojatnim finišem Damira Martina.
Na 1000 metara je bio četvrti, na 1500 isto četvrti, a onda je nevjerojatnim finišem došao do bronce.
Do svoje treće olimpijske medalje, nakon srebra u Londonu u četvercu na pariće, srebra u Riju u samcu, ponovo je na olimpijskom postolju. Veliki povratnik u društvo najvećih! Nikoga iz čuvenog finala u Riju, koje se smatra jednom od najboljih i najuzbudljivijih veslačkih utrka uopće, nije bilo oko Damira Martina u petak u Tokiju.
Drysdale je ovog proljeća zaključio karijeru nakon što se nije uspio plasirati u novozelandsku reprezentaciju, brončani Čeh Ondrej Synek je svoje mjesto prepustio mlađem sunarodnjaku jer se zbog problema s leđima nije uspio dovesti na potrebnu razinu, a nema više ni Belgijanca Hannesa Obrena, Bjelorusa Stanislava Sčarbačenije, ni Kubanca Angela Fourniera.
U pet godina se puno promijenilo, u prvi plan su posljednje dvije-tri godine došli neki “novi dečki” – Oliver Zeidler, Kjetil Borch i Sverri Nielsen. A dok su oni uzimali medalje Damir Martin se borio sa zdravstvenim problemima, od operacije madeža preko problema s leđima do operacije kuka u jesen 2019. Ali nije odustao i pet godina nakon Rija opet se doveo na razinu da može(mo) sanjati olimpijsko odličje.
HEROJSKI PODVIG
Rastao je sa svakom utrkom u 2021. godini. Od 5. mjesta na EP, preko trećeg iza Zeidlera i Borcha na Svjetskom kupu u Zagrebu, pa ponovo trećeg iza Nielsena i Zeidlera na posljednjem Svjetskom kupu u Sabaudiji na kojem je u polufinalu dobio Kjetila Borcha, ali se i ravnopravno nosio sa Zeidlerom.
– Ponovo osjećam da sam konkurentan, da se mogu utrkivati s najboljima.
Sa svakim zaveslajem jačala je sigurnost, a kad je i završne pripreme odradio točno onako kako je htio, kad je osjetio da je još narastao počelo se naslućivati da će u Tokiju ponovo preuzeti jednu od glavnih uloga…
– Moj glavni cilj je ući u A finale i biti tamo što bolji. Želim i sebi i svima pokazati koliko vrijedim, a mislim da je ovo najbolja scena za tako nešto – poručio je po dolasku u Japan.
Sigurna pobjeda u kvalifikacijskoj utrci i ista takva u četvrtfinalnoj samo su učvrstile samopouzdanje i potvrdile mu da je njegov osjećaj uoči Tokija bio točan – ponovo je bio tu, ponovo spreman za veliki rezultat…
NAKON BRONCE DAMŠO JE JEDVA DIŠUĆI ZAPLAKAO: ‘ISUSE, ŠTO SAM IZVUKAO! NE MOGU DO ZRAKA…‘
Službeno mjerenje pokazalo je da je u posljednjih 500 metara nadoknadio dvije sekunde zaostatka.
Bio je nakon 1.500 metara za cijeli čamac zaostatka iza zlatnog Grka Ntouskosa, a Norvežanin Borch i Danac Nielsen bježali su mu barem za pola dužine. Budući da su Rus Vjazovkin i Litavac Griskonis bili daleko iza, nekako smo već upisali to zlokobno četvrto mjesto našem Damiru Martinu.
Službeno mjerenje Olimpijskih igara registriralo je sljedeće. Danac Nielsen bio je treći sa 0.61 sekundom zaostatka za vodećim Grkom nakon 1.500 metara, Martin je bio četvrti s 2.61.
Na kraju je Martin doveslao do bronce (2.13 za Grkom), dok je Nielsen imao 2.28… Nestvarno, nadoknadio je dvije sekunde u posljednjih nekoliko stotina metara.
Flash-izjavu za HRT dao je bez zraka. Hroptao je, pomalo i jecao… Bilo je jako emotivno…
– Isuse, što sam izvukao! Ne mogu do zraka, svašta, ne znam otkud početi – jedva je pričao pa nakon desetak sekundi stanke nekako nastavio:
– Ujutro sam se probudio, na Whatsappu sam imao preko 90 poruka podrške. Instagram i Facebook sam ugasio, prije tri dana imao sam preko 200 nepročitanih poruka tako da ne znam što bih sada rekao… Hvala svima na podršci, ovo je za sve vas, a najviše za moju obitelj i za mojeg trenera Srećka Šuka koji nikad nije odustajao. Naravno i za Peru Kuterovca koji je svaki put i dalje me gazio kao da sam prvi put na treningu i gurao me… – kazao je Damšo.
– Hvala svima, ne mogu do zraka… Hvala svima što ste me pratili u ovih pet godina i kad nisam bio ni blizu vrha, podupirali ste me i bili stalno uz mene, nemam riječi. Bit ću za jedno sat vremena normalniji – kazao je pa onda i otišao na proglašenje…
Duboki naklon, Damire.
REZULTATI FINALA:
1. STEFANOS NTOUSKOS (Grč) 6:40.45
2. KJETIL BORCH (Nor) 6:41.66
3. DAMIR MARTIN (Hrv) 6:42.58
4. Sverri Nielsen (Dan) 6:42.73
5. Aleksander Vjazovkin (Rus) 6:49.09
6. Mindaugas Griskonis (Lit) 6:57.60
Izvor: Sportske novosti
