David Šain o najdosadnijem dijelu zimskih priprema
Ovaj tvrdi kruh mora se milijun puta sažvakati, rekao je David za Glas Slavonije. Požalio se kako najbolji hrvatski čamac još uvijek nema stalnog sponzora.
Nakon lanjskog slavlja, zbog srebrne medalje koju je hrvatski četverac na pariće osvojio ne Olimpijskim igrama u Londonu, najbolja hrvatska veslačka posada i ovog je ljeta razveselila sve istinske ljubitelje sporta u našoj zemlji.
Prvo se, iako je nastupila samo na regatama u Etonu i Lucernu (preskočivši predaleki Sydney na početku sezone, nap.a.), prometnula u ukupnog pobjednika Svjetskog kupa u svojoj disciplini, a potkraj kolovoza drugi put (nakon Novog Zelanda, 2010.) postala svjetski prvak u korejskom Chungju.
Zalet za još bolju 2014.
Od nastanka tog fantastičnog hrvatskog kvarteta, kojim maestralno kormilari iskusni trener Nikola Bralić, uza zagrebačku trojku, vukovarskog Trešnjevčanina Damira Martina te “mladostaše” braću Martina i Valenta Sinkovića, na ponos svih sugrađana vesla i Osječanin David Šain.
– Uspoređujući ovu sezonu s lanjskom, nedvojbeno je da je 2013. godina za naš čamac bila najstabilnija, na svakom smo treningu doslovce bili brži i brži, pa je godina na izmaku za nijansu bila i uspješnija od olimpijske i srebra iz Londona – ukratko će odgovoriti Šain, kojeg smo u nedjeljno jutro zatekli kako na veslačkom simulatoru (ergometru), u Iktusovoj veslaonici natapa majicu znojem u, kako sam kaže, “najdosadnijem dijelu svih priprema”.
– Zato držim da i od sljedeće godine možemo očekivati da će biti – još bolja!
Od završetka sezone 2013., dakle neposredno nakon državnog prvenstva u Zagrebu, i David je imao vremena za predah. Ipak, malo-malo pa bismo o njemu nešto čuli ili pročitali.
– Bilo je super, sve lijepo na svoj način – odgovara.
– Predivno je, prvo, bilo na svadbi Martina Sinkovića u sinjskom hotelu Alkar, posjetio sam zatim, kao i svake godine, svog oca u Puli, a nastup na regati Red Bull X-Row ekstremnog natjecanja (veslanje pa trčanje s nošenjem čamca, “stokilaša”, nap.a) u Lucernu donio nam je, bez rezultatskog imperativa, novo iskustvo. A što se tiče sudjelovanja u TV emisiji “Volim Hrvatsku”, to je snimano još u lipnju. Dugo im je trebalo da sve to montiraju, zar ne?
Još bez sponzora
Nakon tih neformalnih tjedana, Croexpress, pa tako i Šain, krenuo je u nove izazove. Počele su pripreme za sljedeću sezonu. Iza njih je i prvih deset dana zajedničkih treninga u Zatonu.
– Pripreme su bile intenzivne i dobro odrađene, veslali smo u samcima, što je način treninga i sad u klubovima, gdje nižemo kilometre i na ergometrima. Sve je to, vidite, vrlo, naporno i dosadno. No, znate, veslanje je vrlo tvrda “kora kruha”, koju treba milijun puta sažvakati! Odrađujem 14 treninga tjedno, tri dana imam po tri treninga, ostale dane po dva ili jedan.
Tu monotoniju, kao i prošlih sezona, David će sa Sinkovićima i Martinom nekoliko puta “presjeći” odlaskom na posebne, zajedničke pripreme. Iako još nije precizirano, nakon Zatona trebali bi – na skijaško trčanje. Gotovo sigurno u prosincu, pa onda u siječnju 2014. Ali…
– Imamo teškoća s financiranjem – iznenadit će nas Šain podatkom da ni trenutačno naš najkvalitetniji sportski eksponat u svijetu nema osigurana sredstva za najobičniji rad.
– Svi se nadamo da će se te teškoće otkloniti, jer, ipak, imamo vrhunske rezultate, zar ne? Naš čamac još nije dobio stalnog sponzora, tek povremeno, i pojedinačno, nađu se tvrtke koje nam pomažu individualno. Meni, primjerice, Ferivi sport za odjeću. Ima dobrih ljudi koji su voljni pomoći, ali smo bez nekog velikog sponzora za kompletan projekt i posadu.
Iduće godine hrvatski četverac na pariće kao najveće izazove ima EP u Beogradu i SP u Amsterdamu.
– Naravno da pucamo na najviša ostvarenja. To, jednostavno, moramo učiniti, jer samo se tako može stići i do našeg konačnog srednjoročnog plana – zlatne medalje 2016. na OI u Riju – rekao nam je na kraju razgovora najbolji slavonsko-baranjski sportaš David Šain. Dodavši:
– Baš vam hvala što ste došli i skratili mi ovaj zaista dosadan ali neizbježan trening!
Ni brak nije daleko
Na svadbenom piru Martina Sinkovića u Sinju, nije tajna, bilo je vrlo, vrlo veselo. Kažu, sasvim se opustio i inače ozbiljan trener, pravi profesionalac Nikola Bralić. Naravno, i David, koji o sinjskoj fešti priča s posebnim oduševljenjem. Nije li, možda, vidio i sebe u – Martinovoj ulozi?
– Moja izabranica Marija i ja u vezi smo četiri i pol godine, dakako da razmišljamo i o braku…
Nije izgovorio do kraja, ali prirodno je da prije sudbinskog “da” treba osigurati potrebne preduvjete. Kao što je rješenje stambenog pitanja. Iako, u tom smislu, nema službenih informacija, u Gradu se spremaju “isprsiti” nagrađivanjem veslača kakva ovaj dio Hrvatske još nije imao.
Dragutin Kerže, Glas Slavonije 14. studenoga 2013. godine
