FOTO: Veslači odali počast vukovarskim žrtvama
Čak 71 kilometar veslali su od Osijeka do Vukovara unatoč hladnoći i magli. Trebalo im je više od četiri sata veslanja do Hrvatskog veslačkog kluba Vukovar na Dunavu. Nakon pristajanja u gradu heroju veslačice i veslači krenuli su do križa na ušću Vuke u Dunav te paljenjem svijeća odali počast žrtvama Vukovara 1991. godine. Ukupno je iz Osijeka krenulo 30 veslača te jedina veslačica, Maja Anić iz Iktusa u seniorskom četvercu. U prvom osmercu okupili su se veterani, a u drugom seniori Iktusa, dok je u trećem osmercu bila posada mladih studenata zagrebačkog sveučilišta koji veslaju u HVK Trešnjevka i Zagreb.
Priču o veslačkom maratonu donosi i portal Veslanje.hr, a prenosimo ju u cijelosti:
I hrvatski veslači pridružili su se obilježavanju tužne obljetnice grada heroja na Dunavu. Po drugi je put skupina odvažnih članova VK Iktus, ove godine pojačana i osmercem zagrebačkih studenata, preveslala dionicu od Osijeka do Vukovara (71 km). U prvom Iktusovu osmercu veslali su seniori, u drugom – klupski veterani, a posebno zanimljiva kombinacija bio je Iktusov seniorski četverac. Naime, u njemu je bilo mjesta i za jedinu damu u ovoj veslačkoj karavani. Trofejna osječka reprezentativka, Maja Anić, drugi put je izveslala «počasni maraton» te podijelila s nama crtice s tog nesvakidašnjeg događaja. – Ove godine veslala sam u četvercu s Dinom Belićem, Stjepanom Pirićem i Antom Janjićem, i moram priznati da su mi dečki puno pomogli. Ujutro, kada smo krenuli ispred Iktusova doma bilo je prohladno i maglovito, imali smo nekoliko zaustavljanja, ali svejedno smo u Vukovar stigli za četiri sata i 10 minuta – kaže Maja. Iako nije bilo natjecateljskog naboja, vremenski utrošak od četiri sata i deset minuta predstavljao je premašaj očekivanja koja su se «penjala» do okruglih pet sati. Maja otkriva da je u njihovu četvercu Ante Janjić povremeno znao malo jače «potegnuti» pa je i to razlog bržem prispijeću pred Veslački dom grada heroja. – Kada smo svi stigli, formirali smo malu kolonu i otišli do križa na obali Dunava, gdje smo zapalili svijeće vukovarskim žrtvama. Nakon toga, vratili smo se u HVK Vukovar na ručak. Koristim priliku zahvaliti se Vukovarcima na gostoprimstvu…Nepokolebljiva Maja Anić, kojoj je olimpijska viza za London 2012. izmigoljila iz ruku (u dvojcu sa Sonjom Kešerac), što će joj dodatno očvrsnuti ambicije za Rio 2016., pojasnila je i motivaciju za ovaj pothvat: – Još prošle godine, kada je krenula inicijativa od trenera Krešimira Ižakovića, kao jedina veslačica, uz kormilarku Maju Čavlović, pristala sam odveslati tu dionicu znajući da na taj način odajem počast vukovarskim žrtvama i da je to, zapravo, najmanje što mogu učiniti za njih. Zagrebački dio sudionika veslačkog «maratona pijeteta» organizirao je i animirao Davor Čulić Brada iz VK Trešnjevka. – Dogovor je krenuo nakon daljinske regate na Jarunu. Vukovarci su obećali posudbu čamca, Krešimir Ižaković ga je dopremio do Iktusovih spremnika, mi smo rentali kombi i stigli do Osijeka… Osim mene, iz Trešnjevke je veslao i Ivan Štefanac, a članovi osmerca bili su još i veslači Zagreba Marko Tot, Filip Lukina i Željko Šafranko, te član Nove Sven Mujadžić. Iz studentskih posada s nama su veslali Josip Župan s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta te dvojica Zadrana na studiju u Zagrebu – Frane Markulić s Medicinskog i Ivan Bezinović s Prometnog fakulteta. Brada je ispričao i zanimljivu zgodu sa 71-kilometarskog «maratona»:- U dva navrata stizali smo do riječnih rukavaca i bili u dvojbi – kojim putem dalje? Prvi put otišli smo suprotno u odnosu na osmerac osječkih veterana koji su, kako se pokazalo, izabrali prečicu. No, drugi put smo napravili pun pogodak i dvostruko skratili put… Inače, tijekom maratona stalno su uz nas bili Ižak i Brko u gliseru, pazili su na sve četiri posade. Na maratonu obično izgubimo dva, tri kilograma, a zahvaljujući Ižaku i Brki, na ovome smo dobili par kilograma. Kad god bi prošli pokraj nas, ubacili bi nam u čamac četiri kilograma svježih banana, pet kutija čokoladnih bananica, pa grožđice, mandarine, vodu… No, kakav smo utrošak energije imali, pokazuje i činjenica s domjenka u HVK Vukovar – sve smo pojeli…
Čovjek u čijim je nogama i pješački maraton od Zagreba do Vukovara, Davor Čulić Brada, za kraj je obećao:
– Planiramo zadržati tradiciju veslanja od Osijeka do Vukovara i već sljedeće godine doći na start s nekoliko osmeraca iz Zagreba.