Jesenska daljinska regata na Jarunu
Tradicionalna jesenska daljinska regata na Jarunu nije mogla biti bolje tempirana. Sudeći prema vremenskoj prognozi za nadolazeći tjedan, održana je vjerojatno posljednjeg dana tzv. babljeg ljeta.
Već otprije najavljena kao jedna od kriterijskih regata za ulazak u reprezentaciju, izazvala je ogroman interes kandidata, što je rezultiralo masovnošću u prestižnim dobnim kategorijama. Jarunska staza na trenutke je bila poput ulja, djelomično ipak malo valovita, točno toliko da ne pokvari sveukupno fantastičan ugođaj i događaj. Bilo je i gostiju iz Slovenije, tek da pojačaju napetost…U konkurenciji 17 seniorskih samaca najbrži je bio hrvatski “kralj samaca” Damir Martin iz Croatije. Očekivani pobjednik učinio je to i očekivano uvjerljivo. Mladostaški obraz (izostankom braće Sinković) obranio je naš najbolji laki samac Luka Radonić. Treći je stigao još jedan croatijaš, Karlo Habuda, četvrti Vukovarac Mato Brandt. Vremenske razlike su vidljive u rezultatima…
– Mogu reći da je ovo Top 3 mojih daljinskih utrka općenito, znači, i jesenskih i proljetnih, iako sam u proljeće malo brži. Jako dobra izvedba, respektabilan rezultat, zadivoljan sam brzinom, tehnikom zaveslaja, tempom i provlakom, bila je to otpočetka do kraja kontrolirana utrka. Znam da nisam u super formi, nije najbolje, ali je blizu najboljega. Jako sam zadovoljan s koje razine ulazim u zimske pripreme – izjavio je Damir Martin.
Luka Radonić nije bio do kraja zadovoljan svojim nastupom jer, kako kaže, prejako je startao, a to je onda utjecalo na nešto lošiji raspored snage. Međutim, Luka je nesporna vrijednost hrvatskog veslanja, takvi se vraćaju u svjetski vrh. Za razliku od njega, Karlo Habuda je zadovoljan nastupom, barem je takav dojam ostavio dok je prao čamac, dok se Bernard Samardžić žalio na bol u lijevoj ruci koja se pojavila uslijed prelaska iz rimena u skul veslanje. Ali barem je saznao razlog svojih bolova, u “dijagnozi” mu je pomogao Croatijin trener Boris Martin…
U konkurenciji ženskih samaca također “gužvica”. I jedno dobro poznato lice! Marcela Milošević (VK Trešnjevka) samo je došla pokazati da još ima što za reći na veslačkoj stazi. Iza nje je pobjednički nastup, ispred klupske kolegice Josipe Jurković i Osječanke Arije Cvitanović. Tokio 2020. je daleko i daljinski (14668 km) i vremenski (gotovo tri godine), tako da se zaposlena Marcela još stigne vratiti olimpijskim ambicijama. Makar bismo tamo trebali imati i ženske adute u četvercu na pariće, u kojem je važan kotačić i drugoplasirana Josipa Jurković.
Najbrži dvojac bez kormilara (opet izostankom braće Sinković, vjerojatno i braće Lončarić jer Anton je nastupio u samcu, a Patrik je nedovoljno zaliječen!) stiže iz Osijeka. To su na prilično uvjerljiv način postali Krešimir Forjan i Ivan-Ante Grgić. Spomenuti (zdravi) Lončarić bio je najbolji Hrvat među juniorskim A samcima. Medulinka Marina Kaić istaknula je kandidaturu za reprezentaciju najbržim vremenom u juniorskim B samcima (4000 m), jednako kao i zagrebaš Niko Morović (4000 m)…Nisu izostali ni naši veterani, neumorni Dražen Sudić i svi drugi (i druge) ne propuštaju zaveslaje koji život znače…
11. studenoga 2017. Autor: Vinko Knežević / HOO
