Zemljopisni položaj Osijeka na rijeci Dravi, kroz povijest, uvjetovao je i način života stanovništva. Osječani su se bavili ribolovom, trgovinom, prijevozom roba Dravom i Dunavom, uzvodno i nizvodno. Na obali rijeke Drave imali su svoja omiljena izletišta na koja su odlazili veslajući u malim ribarskim čamcima. O povezanosti stanovnika Osijeka s rijekom Dravom govori i podatak da je u drugoj polovici 19. stoljeća gotovo svaka kuća u ulicama uz rijeku imala vlastiti čamac. Na ideju o osnivanju veslačkog kluba u gradu Osijeku došli su brodari koji su plovili Dravom-Dunavom-Tisom i vidjeli slične takve klubove u susjednoj Mađarskoj.
5.6.1892. ideja o osnivanju Veslačkog Kluba, inicijatori osnivanja bili su brodari Bartošić i Bartovski.
15.6.1892. održan skup ljubitelja veslanja u hotelu Central, na kojem je donesena odluka o osnivanju kluba pod imenom Ruder Club ”Drau” (Veslački klub „Drava“). Odmah je pristupilo dvadesetak mladih osoba – C. F. Nuber, F. Grof, S. Mergentaler, G. Janda, K. Aksman … Za trenera je izabran kapetan Bartovski, klub će se financirati iz članarine, vježbat će se u tri vlastita čamca, a nove čamce gradit će kapetan Bartovski i dr.. (javljaju tadašnje osječke novine “Die Drau” u broju 71 od 16.6.1892.)
24.7.1892. u Dravu porinut novi devet metara dug trkaći čamac, treniranje u ovom čamcu vodit će mornarički podoficir Michail Weiss .
28.3.1893. Ruder Club Drau poduzeo momčadski izlet do Kravica (današnji Josipovac), desetak kilometara udaljen od Osijeka.
Prema nepotvrđenim podacima klub je postojao do 1895. godine. Razlozi prestanka rada kluba ostaju nepoznati.
Prestankom rada Ruder cluba “Drau” nastaje zastoj u razvoju veslačkog sporta sve do 1901. godine kada Gustav Janda, jedan od najvažnijih osoba veslačkog športa Osijeka, Hrvatske i kasnije Jugoslavije, kako piše “Slavonski sportski list” u broju 16 od 17.4.1924., osniva novi Ruder club “Donau”.
Ovaj klub je imao tri samca i jedan trkaći čamac, u klubu se vodio registar po preveslanoj kilometraži pa je već u prvoj sezoni preveslano 670 km.
1905. godine klub dobiva novi naziv Veslački klub “Galeb”. Članovi kluba bili su poznati stari osječani G. Janda, F. Franger, Krznarić, S. D. Schwalm i drugi.
10.7.1907. godine osniva se novi klub pod imenom R.C.”Neptun”. Za predsjednika je izabran Stjepan pl. Zsille, za zamjenika dr. Ivan Neubauer, za tajnika Ljudevit Vice, a za brodara Gustav Janda. Prvi organizacijski zadatak kluba je izrada pravilnika rada i ponašanja za veslački klub “Neptun”, na njemačkom jeziku.
U članku 14. Govori se o klupskoj športskoj odjeći, ona je dvojaka, radna i gala odjeća koju mora imati svaki član. „Radna klupska odjeća sastoji se iz bijele kape s plavim štitnikom, tamno plavog kaputa s veslačkim dugmetima, bijele majice sa plavim obrubom, dugačke bijele hlače, bijeli sviter, veslačke cipele sa niskom petom. Gala odjeća sastoji se iz klupske kape, klupskog veslačkog kaputa, bijelih hlača, bijele košulje s tvrdim presavijenim okovratnikom, crnog pojasa i crnih cipela.“
U članku 15.navedenog Pravilnikapropisuju se kazne za različite prekršaje (kašnjenje na trening, pušenje u domu ili čamcu, neovlašteno isplovljavanje, neposlušnost prema brodaru i dr.).Kazne su bile novčane od jedne do nekoliko kruna ili zabrana veslanja. Primjerice, pušenje se kažnjava jednom krunom, a treba znati da je dnevna zarada radnika bila 1-2 krune. Pravilnik je vrlo svestrano obuhvaćao svu problematiku rada u veslačkom klubu od pravila za ponašanje u klubu i van kluba, o uniformi, natjecanjima, dužnostima sudaca i drugo.
Iz ovoga se vidi da u klubu rade mladi ljudi bogatih roditelja i da je stvoren samo za uži krug imućnih obitelji.
1909. godine sagrađen je klupski dom V.K. ”Neptun” koji kao takav ostaje do 1932. godine kada se proširuje i dograđuju se svlačionice i stan za čuvara veslačkog objekta.
1909. godine veslači “Neptuna” poduzeli su dva veća izleta čamcima: od 7.-17.6.1909. tri veslača preveslala su prugu Osijek-Tisa- Kanal Franje Josipa u duljini od 351 kilometra, a
od 25.7. do 4.8.1909. druga tri veslača odveslala su put od Maribora do Osijeka.
1910. godine trojica veslača veslaju od Regensburga (u Njemačkoj) do Osijeka, prugu dugu 1033 kilometra i to za 14 dana.
Ovakvi daljinski izleti poduzimani su radi stjecanja kondicije i izdržljivosti i bila je praksa sve do 2. svjetskog rata.
Lokalne novine “Narodna obrana” u broju 207 od 14.9.1910 piše: “Veslački klub Neptun održat će 8.9.1910. g. Veslačku utrku pa veslači dnevno vježbaju da budu dostojni stjegonoše veslačkog sporta u Hrvatskoj. Program trke sastoji se od 8 točaka, više vanjskih klubova najavilo je svoje sudjelovanje. Na cilju svirat će vojna glazba od 3-7 sati. Čuje se u gradu da je zanimanje za ovu trku vrlo veliko. Danas 14.9. u 8 sati održat će se u hotelu Central zadnja sjednica priređivačkog odbora uz prisustvo svih veslača koji će nastupiti na trci.”
List “Narodna obrana” u broju 210 od 17.9.1910.javlja da je pokrovitelj ove regate osječki advokat dr. Ante Pinterović, da je pionirski bataljon izvršio sve pripreme za regatu. Ulaznica za gledaoce regate: numerirana sjedala 2 Krune po osobi, ostala sjedala 1 Kruna, stajanje 60 filira. Početak regate je u 3 sata po podne, a bit će najavljen topovskim hicem. Nagrade je dijelila supruga pokrovitelja. Ova regata bila je prva takve vrste na rijeci Dravi. Interes publike bio je vrlo velik.
3.4.1912. godine list “Narodna obrana” u rubrici Gradske vijesti objavljuje sljedeći sadržaj: “Galeb”, Prvi Hrvatski veslački klub u Osijeku poziva sve one koji žele pristupiti kao izvršni članovi neka se jave tajniku Franji Rejsu ili u krojačkoj radnji Vjekoslava Matkovića, Kapucinska 14, koji prima upise iz blagonaklonosti.
Iz naslova “Prvi Hrvatski veslački klub” može se zaključiti da su razlozi osnivanja bili socijalne i nacionalne prirode. U javnom životu tadašnjeg Osijeka govorilo se isključivo njemački pa tako i u “Neptunu”, a nacionalno svjesni mladi ljudi htjeli su imati svoj hrvatski klub. Na žalost svih klub nikada nije proradio, a razlozi su ostali nepoznati.
1914. godine, pred sam rat, osniva se Stručni odbor- sekcija za veslanje u Hrvatskom športskom savezu u Zagrebu, čija je funkcija bila povezivanje i predstavljanje Hrvatskog veslačkog športa u FISA-i. Prvi članovi tog odbora bili su veslački klubovi: VK “Neptun” Osijek, “HVK Zagreb”, Zagreb i VK ”Zadar”. Vidljivo je da je “Neptun” imao veliki športski ugled i da je kao takav jedan od velikih reprezentanata grada Osijeka. Gospodin Gustav Janda je stalni nositelj stručnog rada i športske uspješnosti.
Početkom Prvog svjetskog rata u Osijeku prestaje svaka sportska aktivnost jer većina članova biva mobilizirana u vojsku. 1919. godine neki članovi, vrativši se iz vojske, pokušavaju obnoviti i normalizirati rad u klubu.
1921. godine nastavlja se predratna praksa sa daljinskim izletima veslača- 24.7. do 6.8. 1921. tri veslača preveslala prugu Osijek-Tisa-Baja-Bezdan-Osijek u duljini od 629 kilometara.
14.2.1922. godine na inicijativu V.K.”Gusar” Split u Ljubljani dolazi do osnivanja Jugoslavenskog veslačkog saveza čiji se upravni odbor konstituira 1923. godine. Odbor broji pet članova među kojima vidno i značajno mjesto zauzima trener Saveza Gustav Janda.
8.6.1922. prilikom ženidbe Kralja Aleksandra bila je upriličena veslačka regata u Beogradu na kojoj je sudjelovao i VK “Neptun” te pobijedio u četvercu preklopne građe i osvojio pehar, dar kralja Aleksandra. U četvercu su bili Miroslav Neting, Dragutin Benetković, Milan Pichler, Franjo Hrabal i kormilar Janda Gustav.
3.8.-3.9. 1922. dva veslača Neting i Polak preveslali prugu Osijek-Beograd-Osijek u duljini od 488 kilometara.
1926. godine osnovan Židovski veslački klub “Barkabha”, smješten je na plivajućem doku u Zimskoj luci, imao je 2-3 samca. Klub nikada nije nastupio na natjecanjima. Postojao je do 1941. godine kada je i uništen, nije poznato kamo su nestali čamci, a dok je jednostavno razrušen.
3.8.1932. godine u povodu 25 godina postojanja VK Neptun je održao veliku veslačku regatu na kojoj su nastupili veslači “Neptuna” i “Beograda” iz Beograda.
1932. godine dolazi do osnutka drugog veslačkog kluba u Osijeku. Ideja je potekla od veslača “Neptuna” koji su živjeli u Donjem gradu i bilo im je daleko odlaziti na treninge u Gornji grad. Omladina, koja se tada okupljala u gostionici “Pfaf” u Donjem gradu, s oduševljenjem je prihvatila tu inicijativu. Kako nema veslanja bez čamaca odlučili su se obratiti upravi “Neptuna” koja je prihvatila ideju i odlučila im prodati, vrlo povoljno, jedan četverac (Joldemer) i jedan trkaći četverac preklopne građe, a za vježbanje su im posuđena dva dvoredna četverca. Čim su čamci bili osigurani sazvana je osnivačka skupština.
23.7.1932. godine na osnivačkoj skupštini, u gostionici “Pfaf”, osnovan je Veslački klub “Gusar”.
U Upravni odbor izabrani su: predsjednik inž. Ivan Piri, tajnik dr.August Nevidal, blagajnik Ljudevit Ritschl, članovi inž. A. Safner, inž. Josip Haladitz, Vlajko Varoščić, inž. Slavko Horvat, Dragan Gregurović, Mišo Dimitrijević, Sebastijan Fingler, Vladimir Srb, Josip Srb, Branivoj Dimitrijević.
Zahvaljujući Tvornici šećera izgrađena je baraka za privremeni smještaj čamaca. Iste godine donesena je odluka o izgradnji veslačkog doma koji će odgovarati potrebama kluba. Da bi se skupio novac za izgradnju uprava je odlučila raspisati unutrašnji zajam među članovima i u tu svrhu izdala obveznice u nominalnoj vrijednosti od 500 i 10000 dinara. Svaki zaposleni član otkupio je, prema svojim mogućnostima poneku obveznicu. Početkom 1933. godine osigurana su sredstva i od gradske općine zakupljeno je zemljište za klupski teren, zapadno od pumparnice sve do ulice Vrbnik na 99 godina uz godišnju zakupninu od 10 dinara. Plan za izgradnju doma donio je član kluba i student arhitekture u Pragu Boris Blažević.
Dom je izgradio inž. Ivan Pri. Već u kolovozu 1933. dom je bio završen i dobiva ime VK ”Drava”.
3.9.1933. svečano otvaranje doma VK ”Drava” uz prigodnu regatu na kojoj su nastupili klubovi “Drava”, “Neptun” i “Vukovar”. Prvi veslači koji su nastupili za “Dravu” na ovoj regati, bili su Rk, Balić, Šnajder, Ferdo Altgajer.
Priliv članova poslije ove regate bio je toliki da nisu svi mogli biti primljeni jer nije bilo čamaca za veći broj veslača.
1935. godine od “Neptuna” kupljen rabljeni trkaći četverac glatke građe, a 1936. godine od firme “Pirsch” iz Berlina kupljen trkaći četverac preklopne građe.
Vodstva klubova Neptun i Drava, koja su bila u dobrim športskim odnosima, dogovorila su se da svakog kolovoza organiziraju dvomeč u četvercima za seniore za prijelaznu nagradu grada Osijeka. Nagrada je bila kožom uvezani album fotografija staroga Osijeka. Natjecanje ovoga tipa trajalo je sve do 2. svjetskog rata.
U lipnju 1940. godine klubovi Neptun i Drava organiziraju veslačku regatu sjevernih dijelova Hrvatske. Nastupaju klubovi iz Zagreba, Karlovca, Vukovara i Slavonskog Broda. Po riječima sudionika bila je to odlično organizirana regata.
U listopadu 1940. godine VK “Drava” naručuje od firme Ezio Charlesi iz Livorna osmerac glatke gradnje, stajao je ukupno 41.000 dinara, što je bila vrlo visoka cijena.
Drugi svjetski rat, traume životne i sportske, ipak ima regata sve do 1943. godine. 22.8.1942. godine u Osijeku se održava prvenstvo NDH na kojem sudjeluju hrvatski klubovi i vojnici NDH.
Rujan 1945. godine – održane su prve poslijeratne skupštine veslačkih klubova “Drave” i “Neptuna”.
1948. godina- veslači “Neptuna” osvajaju 1. mjesto na Prvenstvu Jugoslavije u četvercu preklopne građe za seniore.
1951. godine veslači “Neptuna” osvajaju 1. mjesto na Prvenstvu Jugoslavije u dvojcu na pariće za omladince.
1951. godine VK ”Neptun” mijenja svoj dugogodišnji naziv u VK ”Borac” Osijek.
1952.-1957. godine u veslačkim klubovima Drava i Borac ne događa se ništa posebno. Klubovi se bore za goli opstanak. Vrijeme je neimaštine, novca nema, nema ni novih čamaca, a stari su već propali. Mnogi veslači prelaze u druge popularnije pa tako i bogatije sportske sredine i tamo postižu vrhunske rezultate. Edo Bakarac, dugogodišnji rekorder Jugoslavije u dizanju utega, veslanjem se bavio pet godina, njegov brat Siniša i braća Bošnjak postižu velike rezultate u odbojci, braća Gucmirtl odlaze za nogometaše od kojih jedan završava u zagrebačkom Dinamu. U veslačkim klubovima ostaju samo stari zaljubljenici u rijeku Dravu.
1.6.1957. u VK Borac dolazi kao trener profesor Vladimir Aubreht, uz tadašnjeg trenera Krešimira Špeletića, pokušava i uspijeva, zahvaljujući svome znanju i pomoći bivšeg trenera, vratiti veslače sa Drave na pobjednička postolja. Trener Aubreht ostaje u klubu tri godine i za to vrijeme “Borac” ima prvaka Jugoslavije u samcu kojeg vesla Uremović Milan i prvakinju Jugoslavije, za prvi razred, Emina Dželihodžić koja postaje i prvak Hrvatske, četverac i osmerac omladinaca te četverac seniora osvajaju medalje na prvenstvima Hrvatske.
Ogroman trud trenera i veslača ipak je na kraju pokleknuo pred financijskim problemima u kojima se nalazilo veslanje u Osijeku. U sljedećih nekoliko godina klubovi su sve više propadali i moralo se je naći najbolje rješenje za veslanje na Dravi kao sport sa najdužom tradicijom u gradu Osijeku. Na prijedlog SOFK-e, klubovi se udružuju.
1.11.1966.godine Veslački klubovi “Drava” i “Borac” su likvidirani, a istovremeno počinje izgradnja današnjeg kluba.
12.4.1967. godine u Obrtničkom domu održana je Osnivačka skupština novog Veslačkog kluba “Osijek”. Za predsjednika je izabran inž. Josip Tešija, za potpredsjednike Petar Sadučić i Ivan Cvenić, a članovi su odbora Mirko Katić, Mihajlo Gašpar, Tomislav Šljivac, Dragutin Pavičić, Radoslav Mrzljak, Dragutin Engelhart, Zorislav Obertlik, Slobodan Borota i Milan Uremović. U Nadzornom su odboru Srećko Krajlah, Aleksandar Poje i Nino Omrčen. U novom klubu radila su dva trenera- Slobodan Borota (trenira juniorski dvojac bez kormilara u sastavu Romić-Sili, bivši veslači Drave) i Milan Uremović, nekadašnji veslač Borca (trenira seniorski dvojac bez kormilara u sastavu Rajle-Pavičić).
1967. godina, Prvenstvo SFRJ u Bakru, 1. mjesto u juniorskoj konkurenciji osvaja dvojac bez kormilara u sastavu Romić- Sili, seniori osvajaju dva druga mjesta (seniori i elita) te veslačica Mirjana Streinterberg u kombinaciji sa Zagrepčankom Vesnom Humski osvaja 1. mjesto za elitu u dvojcu na pariće.
Poslije te sezone trener Uremović odlazi i klub ostaje bez velikog veslačkog stručnjaka.
1969. godine u klub dolazi kao profesionalni trener Zvonko Holik, te godine se potpuno završava novi dom. Članovi kluba više rade na uređenju novog doma nego što treniraju.
1971. godine dolazi do bitnih promjena u organizaciji kluba. Kemijski kombinat “Saponia” preuzima sponzorstvo kluba i daje financijsku sigurnost za budućnost kluba. Branko Štajner počinje raditi s veslačima početnicima.
1972. godine klub dobiva današnje ime “IKTUS”. U klub se vraća Milan Uremović i počinje trenirati djevojke.
1973. godine trener Holik prestaje sa radom u klubu i nasljeđuje ga Branimir Štajner. U klub dolazi još jedan izvrsni pedagog i trener Đorđe Mrđenović, koji preuzima treću generaciju mladih veslača. Trener Uremović zadržava treniranje ženskih posada. Iste godine VK “IKTUS” prvi put osvaja na republičkom i državnom prvenstvu tri prva mjesta i prvi put u povijesti veslanja u Osijeku dva omladinca, Suk i Glavaš, postaju reprezentativci u kombiniranim osmercu za prvenstvo svijeta u Engleskoj. VK “IKTUS” na obnovljenoj regati Podunavskog kupa uvjerljivo osvaja prvo mjesto u ukupnom bodovanju.
1974. godine klub ponavlja uspjehe iz 1973. i osvaja na prvenstvima SRH i SFRJ po tri prva mjesta, u Podunavskom kupu potvrđuje nadmoć u sveukupnom plasmanu.
1975. godine veslači Iktusa postižu još bolje rezultate- pet prvih mjesta na prvenstvu SFRJ. Izdvajaju se, iz mnoštva dobrih i perspektivnih prvaka, dvojac bez (Darko Zibar i Ivica Modrić) i dvojac na pariće (Goran Nuskern i Dražen Sudić) juniori koji odlaze na prvenstvo svijeta i osvajaju 4., odnosno 5. mjesto.
1976. godina u Veslački klub Iktus dolazi i prva medalja sa Juniorskog prvenstva svijeta. Ivica Modrić i Darko Zibar osvajaju 3. mjesto u dvojcu bez kormilara. Na istom prvenstvu nastupa i Goran Nuskern u samcu i osvaja odlično 7. mjesto u vrlo jakoj konkurenciji. Na prvenstvu SRH, Iktusovi veslači osvajaju šest prvih mjesta, a na prvenstvu SFRJ četiri prva mjesta. Podunavski kup i ove godine je uvjerljivo osvojen. Na prvenstvu Balkana Iktusove reprezentativne posade dvojac bez (Darko Zibar i Ivica Modrić) i samac (Goran Nuskern) osvajaju 1. mjesto.
1977. godine dolazi do izmjena u trenerskom sastavu. Branko Štajner odlazi na odsluženje vojnog roka, a njegovo mjesto zauzima profesor Mrdenović uz pomoć Zvonka Preradovića koji je do tada trenirao četverac za juniorke, školu veslanja preuzima Damir Marković, još uvijek aktivan veslač. Iako su bili hendikepirani zbog odlaska trenera Štajnera, nije došlo do oscilacija u radu kluba. Te godine osvojeno je 5 prvih mjesta na prvenstvu SRH i 2 prva mjesta na prvenstvu SFRJ.
1978. godina je tragična za VK “IKTUS”. U prometnoj nesreći izgorjeli su svi regatni čamci. Nedostatak čamaca osjetio se i na rezultatima kluba.
1979. godine VK “Iktus” počinje sezonu s potpuno novim plovnim parkom kojeg čine najkvalitetniji čamci proizvedeni u Istočnoj Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Novi i kvalitetni čamci značajno su pridonijeli postignutim rezultatima te godine, a oni su bili izvrsni- četiri zlatne i tri brončane medalje s Republičkog prvenstva, te tri zlatne, jedna srebrna i tri brončane sa Državnog prvenstva, osvajanje sveukupnog plasmana u Podunavskom kupu i veslač Darko Zibar, kao senior, postaje standardni reprezentativac te nastupa na velikim međunarodnim regatama.
1980. godine VK “Iktus” je proglašen najboljim klubom u Jugoslaviji. U nizu uspjeha posebno se ističe osvajanje prve zlatne medalje (4x) u seniorskoj konkurenciji na prvenstvu SFRJ i deset zlatnih medalja na prvenstvu SRH.
U periodu do raspada SFRJ osvojeno je pedesetak naslova Prvaka SFRJ u različitim disciplinama i kategorijama.
Tijekom Domovinskog rata više desetaka članova našeg kluba, među kojima nekoliko članova uprave i svi treneri, sudjelovalo je u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u postrojbama Hrvatske vojske na raznim funkcijama, od vojnika do zapovjednika brigade. Jerko Velat, Petar Ivić, Ivica Pakšić, Vlastimir Marković, Karlo Milošević i Duško Grbić poginuli su kao hrvatski branitelji.
Od 1992. do 2009. na 19 održanih Prvenstava RH u veslanju, samo tri puta – 1992. (V), 2002. i 2003. (II) nismo bili najuspješniji klub. Naslov najuspješnijeg kluba, odnosno momčadskog prvaka Republike Hrvatske, 16 puta je završio u Osijeku. Na svakom prvenstvu osvajamo 20- 25 odličja, od čega 10 – 12 zlatnih.
Istaknut ćemo najznačajnije uspjehe naših veslača i veslačica na međunarodnim natjecanjima u sastavu Izabrane hrvatske vrste.
– dva 3. mjesta na SPB (do 22 godine starosti) 1995. i 1996. Šest nastupa u finalu Svjetskog prvenstva, od čega jedno 2. i jedno 3. mjesto na SPA (2002. i 2008. godine)
– 1. i 3. mjesto na Mediteranskim igrama (2003. i 2009. godine)
Više uspješnih nastupa s pobjedama i osvojenim odličjima na regatama Svjetskog kupa.
– 3. mjesto na SPJ 1995.(dvojac na pariće)
– 5. i 3. mjesto na SPB 1997. i 1998. godine (skif)
– 3. mjesto na SPA 2003. godine (četverac s kormilarom)
– 14. mjesto na OI u Sydneyu 2000. godine
– 2. mjesto na SPJ 2006. (četverac na pariće)
– 4. i 1. mjesto na SPB 2007, 2009. (dvojac i četverac na pariće)
– 4. mjesto na SPA 2009. godine
– 1. mjesto u svjetskom kupu 2009. godine
– 2. mjesto na Europskom prvenstvu u Portugalu 2010. godine (četverac na pariće)
– 1. mjesto na Svjetskom prvenstvu na Novom Zelandu 2010. (četverac na pariće)
– 2. mjesto na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine (četverac na pariće)
– 1. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Chungjuu (Južna Koreja) 2013. (četverac na pariće)
1. mjesto na SPJ 2017. Trakai, Litva (dvojac bez kormilara)
3. mjesto na EP U23 2017. Kruszwica, Poljska (četverac bez kormilara)
1. mjesto na EPJ 2018. Gravelines, Francuska (dvojac bez kormilara)
3. mjesto na SPJ 2018. Račice, Češka (dvojac bez kormilara)
2. mjesto na EP U23, 2019., Ioanninna, Grčka (četverac bez kormilara)
2. mjesto na EP U23, 2020., Duisburg, Njemačka (dvojac bez kormilara)
9. mjesto na EP seniora 2020., Poznanj, Poljska (četverac bez kormilara)
3. mjesto SK seniori 2021., Zagreb (četverac bez kormilara)
3. mjesto SK seniori 2021., Sabaudia (dvojac bez kormilara)
4. mjesto SP seniori U23 2021., Račice, Češka (dvojac bez kormilara)
– najbolje svjetsko juniorsko vrijeme u dvojcu bez kormilara (6:27,910) 2018. Račice, Češka
Anton Lončarić i Patrik Lončarić (2017.)
Saraga, Vekić i Stojaković su nakon navedenih rezultata napustili Osijek i pristupili zagrebačkoj Mladosti, odnosno Trešnjevci, za koje su Saraga i Vekić godinama uspješno nastupali. Vekić se 2014. godine nakratko vratio u redove Veslačkoga kluba Iktus.
Veslački klub Iktus šest je godina zaredom bio ekipni prvak Hrvatske i to od 2005. do 2010. godine te tri puta pobjednik Veslačkoga kupa Hrvatske od 2007. do 2009. godine.
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.
Neophodni kolačići
Neophodni kolačići trebali bi biti omogućeni uvijek kako bismo mogli spremiti vaše postavke kolačića.
Ukoliko onemogućite ovaj kolačić, mi nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da ćete prilikom svake posjete morati odobriti ili blokirati kolačiće.
Kolačići trećih strana
Ova web stranica koristi Google Analytics za prikupljanje anonimnih informacija kao što su broj posjetitelja na stranicu i najpopularnije stranice.
Omogućivanjem ovog kolačića pomažete nam u poboljšanju naše web stranice.
Najprije omogućite Neophodne kolačiće kako bismo mogli spremiti vaše postavke!
Anton Lončarić i Patrik Lončarić (2017.)