Zlatni blizanci, Hrvatska – veslačka velesila!

Ovo svijet nije vidio, ma Hrvati su čudo! Seniorima se dižu vesla na glavi kad vide zlatnu braću Sinković, a sad imamo i zlatnu braću, ali blizance, Osječane Patrika i Antona Lončarića. Zlatne su bile i blizanke Ivana i Josipa Jurković u četvercu. Svjetsko prvenstvo u Litvi, osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić zlatni u dvojcu bez kormilara, velolučke blizanke Ivana i Josipa Jurković zlatne u četvercu bez kormilara.

Autori: HINA , 24sata, Marko Šnidarić, ponedjeljak, 7.8.2017.

Veslačke juniorke i juniori u zadnjih deset godina sa svjetskih prvenstava donijeli su nam tek jednu medalju i to brončanu (četverac bez kormilara 2014. godine), a u 24 nastupa od hrvatske neovisnosti jedno zlato, šest srebra i devet bronci. Sad su nam u jednom danu donijeli dva zlata. Čudesan dan za hrvatsko veslanje. Patrik i Anton Lončarić, nasljednici zlatne braće Sinković i najveći talenti hrvatskog muškog veslanja, u fantastičnom su finišu utrke prestigli Rumunje koji su vodili cijelu utrku. Zlato su si poklonili za 17. rođendan.

– Znali smo da imamo jaki finiš tako da smo kroz sredinu staze održavali korak, a u zadnjih 500 metara zatvorili smo oči i potegli. Baš smo guštali – rekao je Patrik.

Polako, ima još

No imamo mi još zlatnih blizanaca.

Najveće nade hrvatskog ženskog veslanja, velolučke blizanke Ivana i Josipa Jurković u posadi sa Zagrepčankama Brunom Milinović i Izabelom Krakić, pod stručnim vodstvom Saše Vukojičića, slavile su u finalu četverca bez kormilara.

– Hvala svima na ogromnoj podršci, još smo u šoku, nezamislivo nam je sve ovo. Najljepši je osjećaj kad ti se trud isplati, a najveći poklon je što ovo proživljavam s ljudima koje mi puno znače i koje mogu zvati sestrama – rekla je Ivana Jurković. Europske prvakinje iz njemačkog Krefelda uvjerljivo su kontinentalnom zlatu dodale i svjetsko. Bile su nedodirljive svih 2000 metara, a uporne Rumunjke ostavile su na zaostatku većem od tri sekunde. Potpuna dominacija…

– Bez riječi sam… Još ne mogu vjerovati! Svakoj od nas bila je to najbolja utrka u životu. Na početku smo imale veliki pritisak, potom i u sredini staze, a posljednjih 500 metara dale smo svoj maksimum – izjavila je nakon utrke Bruna Milinović.

Zlatni blizanci i blizanke stigle u Zagreb, dočekali ih navijači Hrvatske zastave i ovacije dočekale su naše juniorke i juniore, a među okupljenima je bio i srebrni veslački olimpijac Damir Martin.

Cure i dečki napravili su nešto posebno na Svjetskom prvenstvu

Obitelj, prijatelji i navijači dočekali su juniorske svjetske prvake i prvakinje u veslanju u zagrebačkoj zračnoj luci Franjo Tuđman. Osječki blizanci Patrik i Anton Lončarić bili su zlatni u dvojcu bez kormilara, a velolučke blizanke Ivana i Josipa Jurković zlatne u četvercu bez kormilara u posadi sa Zagrepčankama Brunom Milinović i Izabelom Krakić. Hrvatske zastave i ovacije dočekale su naše juniorke i juniore, a među okupljenima je bio i srebrni veslački olimpijac Damir Martin. Naše juniorke i juniori u zadnjih deset godina sa svjetskih prvenstava donijeli su tek jednu medalju i to brončanu, a u 24 nastupa od hrvatske neovisnosti jedno zlato, šest srebra i devet bronci. Sad su nam u jednom danu donijeli dva zlata.

‘Do zlata u Litvi doveslali smo u posuđenom čamcu Sinkovića’

Čamac koji mi imamo u klubu je star, iz 2011. godine je. Oštećen je dosta i ima dosta mana. Nismo mogli sa njim na svjetsko. Došli smo na ideju da posudimo čamac od Sinkovića jer je njihov noviji, pričaju braća Lončarić

24sata, autor: Danijela Mikola, 9.8.2017.

Kada su počeli trenirati veslanje blizanci Patrik i Anton Lončarić iz Osijeka imali su samo deset godina. Čamac im je bio velik, a vesla preteška. Ali imali su jaku volju. Prvo što su morali savladati bili su snažni zaveslaji na brzoj rijeci Dravi i – brojni žuljevi kojih su svakoga dana imali sve više. Ništa ih nije pokolebalo da naredne godine svakoga dana marljivo treniraju veslajući na svojoj Dravi u Osijeku i kad je kiša, i kad je hladno, i kada upekne sunce.

– Nikada ih nisam morao tjerali na treninge. Imali su neobično jaku volju za klince svoje dobi. Od početka je bilo jasno da će daleko dogurati – kaže danas tata Davor Lončarić. A i dogurali su daleko. Prije nekoliko dana na svjetskom prvenstvu u veslanju za juniore u Litvi osječki su blizanci osvojili zlato i tako nemalo šokirali veslačku javnost. Na europskom prvenstvu završili su sedmi, čitavu trku na svjetskom u Litvi bili su iza ili uz bok europskih prvaka, a onda su u samom finišu, 500 metara prije kraja, izvukli iz sebe zadnje atome snage i kao gliser protutnjali pored konkurencije. U cilj su ušli sa čamcem i pol dužine prednosti ili 3 sekunde, što je u veslačkom svijetu fascinantna razlika u finišu.

– Nismo još ničega svjesni. Najbolji dojmovi tek će doći. Jako sam sretan. Prolazak kroz cilj, kada smo shvatili da smo prvaci, najbolji je osjećaj u životu. Stajanje na tronu, dodjela medalja, sviranje himne, sve to toliko ispuni srce da se ne može riječima opisati – kaže Patrik dodajući kako su braća cijelu trku pomno isplanirali. Plan je bio držati se uz konkurenciju, toliko dugo da oni pomisle da Lončarići ne mogu bolje, a onda na kraju uletjeti kao torpedo.

– Čim smo ih prošli, krila su nam se raširila i sve je bilo puno lakše. Kad smo prošli kroz cilj činilo nam se da možemo od početka krenuti trku koliko smo adrenalina i snage imali – kaže brat dodajući kako je veslanje sport u kojemu morate znati koristiti svoju snagu, raspodijeliti je, a na kraju izvući sve iz sebe za finiš.

Treniranje na hirovitoj Dravi u Litvi im je donijelo prednost.

– Drava je rijeka sa puno virova, čamac na njoj pleše. Išli smo na pripreme na Peruču dva tjedna, tamo je voda mirna, ali se vjetar stalno mijenja, kao što je bilo i na stazi. Vjetar je pravio valove a sa time se treba znati nositi. Ispostavilo se da smo bili dobro pripremljeni za sve uvjete u Litvi – zaključuje Patrik koji je presretan zbog zlata koje su osvojili baš na svoj 17-ti rođendan!  Nada se da će iduće godine, za 18-ti, osvojiti europsko zlato jer to im nedostaje u kolekciji. Slično razmišlja i par minuta mlađi brat Anton.

– Sreća je tako nešto postići sa 17 godina. Dirnulo me je sviranje himne i dizanje zastave. Nismo očekivali osvojiti zlato jer smo nakon sedmog mjesta u Europi psihički malo pali. Radili smo na tome gotovo više nego na fizičkoj spremi i, eto, isplatilo se. Inače, na svjetskom prvenstvu najteža nam je bila upravo finalna utrka, pogotovo što smo prvi puta imali pogrešan start pa smo svi bili pod dodatnim stresom – kaže Anton koji je po prirodi malo mirniji i staloženiji brat, dok je Patrik eksplozivniji i uvijek malo svađalački raspoložen. Ipak, iako različiti, blizanci se u čamcu odlično nadopunjuju. U čamcu su, kao i u životu, jedan drugome najveća podrška.

– Nas dvojica sve što radimo, radimo uvijek zajedno. Tata nas je kao klince tjerao da se bavimo nekim sportom. Pokušali smo ove bazične, nogomet i košarku, ali to nam nije baš išlo. Kako živimo uz Dravu, stan nam gleda na vodu, često smo imali priliku gledati veslače kako treniraju. Rekli smo tati da bismo i to probali, da bismo to trenirali, ali bili smo premali da bismo krenuli veslati. Kada smo napunili 10, upisali smo se u klub i polako krenuli. Išlo nam je sve bolje i bolje pa smo nastavili. Ustrajali smo iako smo shvatili da je to i fizički i psihički zahtjevan sport. Mnogi su odustali pod tim pritiskom. Prestali trenirati. Kroz vrijeme smo shvatili da što su nam treninzi teži, to ćemo bolje prolaziti na trkama – kaže Anton koji, kao i brat, trenutno pohađa gimnaziju. Nakon srednje planiraju fakultet, ali ne znaju još koji. Simpatični, dosljedni i očigledno uspješni blizanci su preko noći pobrali pažnju javnosti posebno i stoga što su svjetsko prvenstvo odveslali u posuđenom čamcu braće Sinković.

– Čamac koji mi imamo u klubu je star, iz 2011. godine je. Oštećen je dosta i ima dosta mana. Nismo mogli sa njim na svjetsko. Došli smo na ideju da posudimo čamac od Sinkovića jer je njihov noviji. Oni nisu imali ništa protiv jer oni imaju svoj glavni čamac, koji su dobili, a ovaj im je bio rezervni. Na kraju nam je on donio sreću – skroman je Anton.  Braća Lončarić od samog početka treniraju u veslačkom klubu Iktus koji već godinama stvara veslačke talente, ali njegovo financiranje nikoga ne brine niti ikoga zanima. Svjetski prvaci tako već godinama treniraju u iznimno skromnim uvjetima, čamce nose iz prostorija kluba koji je gotovo pa ruševina. Ako i misle ići na nekakva natjecanja ili nabaviti malo bolju opremu, veslači se moraju sami snaći za sponzorstva. Novi čamac koji košta 12 tisuća eura braći Lončarić je nedostižan. Da li će se nakon najnovijeg veslačkog uspjeha Osječana na svjetskim i europskim prvenstvima netko zapitati što je sa tim klubom Iktus, ostaje da se vidi.