Zovu nas “mladi lavovi” pa se tako i ponašamo, grizemo i napadamo ih

Braća uz braću. Blizanci Patrik i Anton Lončarić (19), bivši svjetski juniorski prvaci u dvojcu bez, ove sezone stalno treniraju s najboljim na svijetu u ovoj disciplini – Martinom i Valentom Sinkovićem.

Ne kaže se uzalud “nitko se nije naučen rodio”, a koji god posao radili u životu velika je povlastica kad možeš učiti od najboljih. Patrik i Anton Lončarić, 19-godišnji osječki blizanci, 2017. godine svjetski juniorski prvaci u dvojcu bez, a godinu dana kasnije brončani na istom natjecanju u istoj disciplini, imaju baš to. Priliku učiti i razvijati se uz pomoć najboljih na svijetu u svojoj disciplini – braće Martina i Valenta Sinkovića i njihovog trenera Nikolu Bralića. Posljednjih dana mogli ste ih svakodnevno vidjeti na Jarunu u dva dvojca, a utorkom poslijepodne u jednom čamcu – u četvercu “bez”.
– Trenira se, to je najbitnije. I studira. Svašta nešto se radi – sa smijehom nam je odgovorio na pitanje “što ima novoga” jedan od “dvojice istih” mladih Osječana, Patrik. Iako su i prijašnjih godina znali tu i tamo odraditi koji trening sa Sinkovićima, od ove godine to je stalna praksa, ali imaju Lončarići još obveza – obojica su studenti ekonomije u Osijeku.
– Ne možemo mi jedan bez drugoga ha, ha.
Iako, isti fakultet, ritam studiranja, ispiti u isto vrijeme, itekako im olakšavaju organizaciju vremena i kombiniranje veslanja i studiranja. Njihova trenerica Jasminka Kraljević Čolić s njima radi u Osijeku, a u Zagrebu su pod “dirigentskom palicom” Nikole Bralića.
– Bili smo na Jarunu i prije korone, odnosno ovdje nas je zatekao i potres, a onda kad je sve “zatvoreno” vratili smo se u Osijek i čim smo dobili dopuštenje da možemo ponovo trenirati na Jarunu sa Sinkovićima vratili smo se u Zagreb – priča Patrik.

Dovoljno ga je čuti s kojim oduševljenjem priča da vam i ne treba pitanje – koliko su zadovoljni što mogu trenirati sa Sinkovićima.
– Radimo skupa jer mislimo da možemo dobro surađivati, oni pomažu nama, ali pomažemo i mi njima jer je lakše kad možeš uz nekoga trenirati, razbije monotoniju. Oni su naravno puno stariji, iskusniji, bolji i možemo od njih puno naučiti, a mi smo “mladi lavovi”, kako nas zovu, pa napadamo, imamo silnu želju sustići ih.
Tu će odmah dodati…
– Jednom, nadamo se. To je jako dugačak proces.
Ponekad ne znaju bi li se nasmijali ili samo okrenuli očima kad od neupućenih čuju pitanje “kad ćete dostići Sinkoviće”.
– Pa oni su duže u svjetskom vrhu, duže osvajaju svjetske seniorske medalje nego što mi treniramo – jednom je rečenicom sve objasnio Patrik.

Sinkovići su, primjerice, 2010. prvi put postali svjetski seniorski prvaci u četvercu, a Lončarići su tek godinu kasnije počeli trenirati veslanje. Ove godine su, uz treninge na Jarunu, Sinkovići i Lončarići bili zajedno i na pripremama u Zatonu kod Šibenika, a 28. lipnja idu “u kompletu” na pripreme na Peruču.
– Brat i ja samo i prijašnjih godina imali pripreme na Peruči, zapravo su i sve naše medalje iskovane na Peruči, ali sad ćemo prvi put sve raditi sa Sinkovićima. Prijašnjih godina je ipak bila prevelika razlika, juniorsko i seniorsko veslanje objektivno ne može u istu rečenicu. Pitanje kad će ih sustići smo naravno preskočili, ali nismo malo modificirano – koliko se napredovali i približili im se u odnosu na, recimo, lani.
– Baš smo u četvrtak odradili utrku s njima na zadanom tempu, čisto da vidimo kako stojimo uoči Peruče. Razlika je bila… – Oni su trenutačno 13 sekundi brži od nas i zadovoljni smo. Računali smo da ćemo ove godine biti na oko 15 sekundi ili nešto manje. Nigdje se ne žurimo,
nije realno da im se ove sezone puno približimo, možda iduće možemo smanjiti zaostatak, ali osjećamo da je dobro to što radimo, da smo na dobrom putu. Dobro je biti na oku Nikole Bralića, zapravo idealno ako se želi napredovati, “istesati” tehnika, finese… Korak po korak, odnosno zaveslaj po zaveslaj.
– Da, njemu su Sinkovići naravno najvažniji, ali nas čak i više ispravlja, upozorava, logično mi imamo i puno više pogrešaka, ali sve je to proces, dugačak, centimetar ovdje, centimetar tamo, lako uđeš u neki krivi pokret… Sad kad odemo na Peruču, a trener Bralić sjedne u svoj gliser bit će toga i puno više, jer će sve snimati i kamerom.

Kako sada stvari stoje, odnosno ako koronavirus ne napravi dodatni “nered”, vrhunac sezone će im biti Europsko prvenstvo do 23 godine.
– Ne znamo još u kojoj posadi, bit će izborna regata za mlađeseniorsku reprezentaciju na Jarunu početkom srpnja, a opcije su dvojac bez ili četverac bez.

Što god bilo, način na koji sad rade Lončarići budi nadu da će potencijal koji su pokazali kao juniori na pravi način pretočiti u seniorske rezultate. U veslanju samo rad, rad i rad, bez preskakanja stepenica i filozofiranja donosi rezultat. Baš ono što Lončarići sad svaki dan mogu upijati od Sinkovića koji su upravo na tome postali ono što jesu – najbolji na svijetu.

Autor: Renata Beluhan, Sportske novosti. Objavljeno 29. lipnja 2020. godine.